Stižu me neka sječanja...
čekaj, zašto ne pišem na svom jeziku, slovenačkom?
Ne mogu, moje su emocije vezane na Bosnu...na Sarajevo!
Kako bi samo voljela, da tvoje ruke me grle,
gledamo sa vrh Trebevića na naš voljeni grad
i sanjamo neke nove sne.
Pustimo provokatore, ljubomorne i zle vile veštice,
djetinjasto zaljubljeni smo u svoja ludila...
Kako kažu, izgleda istina je, ponekad moraš izgubiti da ponovo zavoliš
onako dječije... a iskreno!
Stižu me neka sječanja...
i boli me u duši duboko, koliko nedostaje mi moje Sarajevo.
Jer tamo voliš me iskreno i najljepše!
Comments